3/23/15

Zavjet

Ako mi srce ne prestigne ptice.
Ako mi oči budu siromasi.
Ako mi ruke budu udovice,
koje prisustvo ljubavi ne krasi.
I ako noću ne čeznem u snima.
I ako danju ne žudim na javi.
I ako venem u močvarnim dnima.
I u tjesnoj noći duša mi boravi...
I ako ulje naljevam u svjeću.
Uhodi tamno da pomognem djelo.
I krivom ako vjerujem umjeću.
I laži svoje pozajmljujem čelo.

Neka mi jutro na prag ne stiza.
Neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava,
neka me sunce i ne grije više...

                          Vesna Parun


No comments:

Post a Comment