Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab, 
kako je teško biti sam, 
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan, 
i sam bez igdje ikoga, 
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama, 
i biti gažen u blatu, 
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa 
sto sijaše nad kolijevkom 
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se 
svih obećanja blistavih 
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se 
i ljubavi, i pobjede 
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje 
dolinom svijeta turobnom 
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga, 
i noge su mu krvave, 
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne, 
i duša mu je žalosna, 
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata, 
i nema oca ni majke, 
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga 
do igle drača u srcu 
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje 
pod zatvorenom plaveti, 
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži? 
Ta njega nitko ne sluša, 
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ 
i tijesno joj je u grlu, 
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača 
i dužan sam je viknuti, 
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima, 
pa nek sam dah u plamenu, 
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši 
pečalno ovo lutanje 
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ, 
jer meni treba odgovor, 
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina, 
mračan je kalež otrova, 
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab, 
jer mi je mučno biti sam 
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag), 
no mučno je, najmučnije 
biti već star, a tako mlad!

            Augustin - Tin Ujević